Od lanterne do lanterne…
19. srpnja 2015. godine. Nedjelja kao svaka druga, plaže pune, ljetna zbrka, a u jednoj glavi želja; ideja. Toga poslijepodneva Borna, Filip i ja imali smo poseban zadatak- pratiti našeg prijatelja Daria Buršića u njegovom pothvatu isplivavanja relacije Prvić- Baška ili točnije Stražica-Mala riva duge 4.3 km. Jedan od razloga bio je taj što je Prvić gledao svaki dan i jednostavno je rasla želja da prepliva tu dionicu.
Put prema Prviću bio je kratak i pun pozitivne atmosfere, kako i ne bi. Prvić ispred nas uvijek je sam po sebi impresivan. Prvić je otok neobičnih, gotovo gorskih obilježja s mnogo strmih litica, usjeklina i klisura, iako se uzdiže tek 357 metara iznad mora. Od 1972. i posebni ornitološki rezervat. Dolazak na Stražicu počeo je unositi malu dozu nervoze, za što krvimo maestral, ali ništa značajno. Dario je već ulazio u svoje odijelo dok smo mi ostali tražili spas od vrućine. Termometar je pokazivao nemilosrdnih 36 stupnjeva. Blago istezanje i Dario je bio spreman, skok i krećemo. Ritam koji je nametnuo u startu nas je fascinirao iako ni sami nismo znali što očekivati. Struje u vratima su bile nešto jače, dok je ulaskom u valu već bilo mnogo ugodnije. Trećina puta donijela je i prvu potrebu za osvježenjem, po našem viđenju bilo je i vrijeme. I dok je prateća ekipa uživala u blagodatima mediteransko-slavonskih specijaliteta Dario je potražio još jedno osvježenje; malo vode i napomena da „moramo“ požuriti jer je uskoro utakmica najdražeg kluba. Čak i u tom trenutku ne prestaje misliti na nju.
Približavanje cilju donijelo je i puno povoljnije uvjete na moru a i svima je nekako bilo lakše. Sat i dvadeset i jednu minutu pokazao je sat kada je Dario zaustavio štopericu izlazeći na plažu kod Male rive. Skroman i samozatajan kao i uvijek bio je i kod iznošenja dojmova, ali nama je bilo sve jasno.
Želja ispunjena, misija ostvarena, ruta dvije lanterne isplivana. Nije prvi, nadamo se ni zadnji, ali gotovo sigurno jedini u ovoj generaciji. Čestitke Buro!
